Suho zlato VG nogometa

Nakon 2009, HNK Gorica ulazi u svoju najambiciozniju sezonu dosad. Što se promijenilo od tada i mogu li u klubu nakon 5 godina potvrditi zrelost i reæi vrijeme je….? Na izlasku iz prvog desetljeæa, sada veæ davne 2009. godine jedina ambicija svih bila je konsolidacija kluba na svim razinama, stvaranje poèetnih pozicija u školi i stvaranje kvalitetnih uvjeta za rad selekcija kluba.

Korak po korak, godinu po godinu stvarao se kostur, bilo je uspona i padova, no, realno, klub je jaèao na svim razinama. Poèetna euforija, ambicioznost i pozitivna drskost donijela je seniorskoj Gorici dva prva mjesta u dvije godine. Dah prvoligaškog nogometa osjetio se u Velikoj Gorici, no dalje od toga nije išlo. Strateški temelji škole postavljani su u slijedeæe dvije godine, a pod vodstvom Andreja Panadiæa škola je dobivala novu konturu i novu filozofiju. Nije se išlo glavom kroz zid, a te 2009. godine zacrtala su se godišta koja æe pokrenuti novu filozofiju velikogorièkog nogometa i ta godišta danas kucaju na vrata kadeta Gorice.

Teško da moĹľete pronaæi kompletnog sportskog djelatnika ili sportaša koji u svojoj karijeri nije osjetio dašak borbe za opstanak. Kako su seniori u svakom klubu vrh sante leda, upravo takva iskustva ostavljaju tragove, a ponekad i posljedice, ali iskustva koja proizlaze iz ovakvih situacija ostavljaju nove vrijednosti u funkcioniranju kluba, pogotovo ako ste sposobni nositi se s njima. I Gorica je morala osjetiti i tu „drugu stranu medalje“, a uspomene na sezonu 2012/13 još uvijek nisu izblijedile.

Seniori Gorice æe samo dvije godine poslije uæi u jednu od najambicioznijih klupskih sezona. I dok su rezultatske ambicije jedno, a one natjecateljske drugo, trenutno se nitko u klubu ne zamara buduænošĂ¦u, a najveæa Ĺľelja svih je lijep i efikasan nogomet i povratak navijaèa na stadione u II HNL. Nitko ne dvoji da je Gorica od svih drugoligaša imala zasigurno najkapitalniji prelazni rok, a osim Zvonimira Miliæa (Istra 1961)  i Ivana Antoleka (Zavrè) koji su od svih igraèa kojih danas više nema u Gorici ostvarili najveæu minutaĹľu u protekloj sezoni, na okupu je ostao kostur momèadi, a mnogi mladi igraèi stekli su dodatna iskustva kroz II HNL. Povratkom „domaæih deèki“ Nikole Raka, Matije Dvornekoviæa i Damira Milanoviæa u velikogorièki klub stvorile su se nove dimenzije u pozitivnom nogometnom ozraèju u gradu, a popuna okosnice sa prokušanim igraèima kao što su Tomislav Kiš (Hajduk), Tomislav Labudoviæ (Pomorac), Marko Kepèija (Jadran), te mladih talentiranih igraèa koji vrtoglavo nadiru u HR nogometu Dominik Mihaljeviæ (Rudeš), Mateo MuĹľek (HD) i ostalih, zasigurno æe svrstati Goricu u red momèadi koje æe se boriti za prva tri do èetiri mjesta na drugoligaškoj tablici. Veæ ove godine sa seniorima je krenulo petero mladih igraèa koji su ponikli u školi Gorice (DianeĹľeviæ, Vinkoviæ, Zagorec, Barišiæ, Matoševiæ) i netko od njih æe u ovoj sezoni zasigurno veæ ozbiljno zakucati na vrata seniora bez obzira na ambicije kluba u cjelini.

U klubu svi èvrsto stoje na zemlji, svjesni i tereta jednog od favorita koje æe Gorica dijelom i morati prihvatiti, ali i obaveza koje èekaju klub u daljnjem natjecanju. Posla je mnogo, svi segmenti kluba moraju preuzeti svoj dio tereta na svoja leĂ°a, a baš takvim naèinom funkcioniranja i odraĂ°ivanja obaveza na svim razinama klub stvara i ambicije za buduæa vremena.

Svjesni su toga svi u Velikoj Gorici, prièe o VG prvoligašu u proteklih dvadeset godina nauèile su i ptice na grani, no nije to ni teret ni uteg ni za Goricu ni za velikogorièke sportske djelatnike i svi su svjesni da su pripreme jedno a natjecanje drugo, te da od dvanaest klubova u II HNL svi oèekuju podjednako isto – da budu što bolje pozicionirani na tablici i baš zbog svih tih èinjenica Goricu veæ u petak 15. kolovoza na blagdan Velike Gospe èeka promotivna utakmica za novu drugoligašku sezonu i vjerujemo ugodno popunjen gradski stadion.

Klub u sezoni 2014/12 ulazi sa 12 nogometnih selekcija mlaĂ°ih uzrasnih kategorija bez seniora i veterana, a upravo te selekcije i više od tri stotine mladih nogometaša èine suho zlato velikogorièkog nogometa. U vodstvu škole nakon odlaska Panadiæa stasali su opet „domaæi deèki“ , a Gorica sve ove godine unutar škole radi sa struènim kadrom odraslim na ovim terenima gradskog stadiona.

Velika Gorica i èitava ova regija bila je oduvijek rasadnik kvalitete ne samo regionalnog veæ i hrvatskog nogometa a kad spomenemo imena poput Marcela Brozoviæa, Ante Budimira, Joze Šimunoviæa, Nikole Raka, Matije Dvornekoviæa, Hrvoja Janèetiæa, Damira Milanoviæa, koji u svojim nogama imaju 3,4 i više prvoligaških sezona iza sebe ove reèenice doista dobivaju i èvrstu podlogu u stvarnosti.

I baš zbog svih tih èinjenica u klubu se najviše ponose buduæom sezonom u kojoj æe doslovno sve klupske selekcije u nogometnoj školi mladeĹľi igrati najjaèa klupska natjecanja u svojim kategorijama mladeĹľi na razini HNL-a. Dugoroène ambicije kluba su stvaranje preduvjeta da se polako pripremamo i natjecateljski i kroz aktivnosti kluba za buduæu sportsku kandidaturu u nacionalnoj ligi kadeta i starijih pionira, kao i postavljanje èvrstih ambicija da mlada druga momèad Gorice kroz suradnju sa nekim od klubova regije polako hvata korak ka natjecanju u III HNL.

Da bi klub mogao pratiti sve ambicije i kvalitetnim radom nuĹľni su veliki iskoraci na dodatnim aktivnostima ulaganja u stadionsku infrastrukturu. Ako je danas i više nego neophodan teren sa umjetnom travom, stalna ekipa ljudi koja dnevno kvalitetnim odrĹľavanjem stvara vrhunske uvjete rada i natjecanja za sve selekcije i to u svim danima tjedna, sutra æe biti prijeko potreban još jedan travnati teren. Ambicije, kvaliteta, rad i kolièina sati provedenih na terenima gradskog stadiona stvaraju mnoštvo dodatnih potreba koji obiènom prolazniku s ceste èine tek dodatni pritisak na gradski proraèun i stvaranje „nepotrebnih ulaganja“.

Zasad još nitko ne koristi brojke i matematiku, no, nogomet nije tek rekreacija izabranih i trošenje proraèunskog novca. Danas Gorica uz poveæanje stalno zaposlenih struènih djelatnika sa dvoje na deset u samo godinu dana stvara sebi status i poĹľeljnog poslodavca, a kroz obaveze s naslova poreza i doprinosa i dio proraèunskih sredstava vraæa u gradsku blagajnu.

Gorica je i glavni partner u donošenju investicije terena sa umjetnom travom u gradski proraèun, a isto tako Gorica ulaĹľe i u stadionsku infrastrukturu mijenjajuæi izgled svlaèionica, tajništva kluba, trenerskih svlaèionica, prostorija za medicinsko osoblje… I baš ti mali koraci uèe sve u klubu hodati, jer samo na ovakav naèin klub æe stvoriti preduvjete samofinanciranja vrlo brzo, a pojavljivanje tek jednog mladog nogometaša u školi na razini kvalitete Brozoviæa, Budimira, Janèetiæa, Šimunoviæa, Raka ili nekog iz ranijih generacija poput Panadiæa, Pavlièiæa, Ĺ˝upetiæa, Katuliæa, Cvitanoviæa i drugih donijet æe ne samo i onu toliko potrebnu gospodarsku stabilnost Gorice, veæ i povrat sredstava za sva ulaganja u umjetne trave, terene, rasvjete i slièno.

Htjeli mi to priznati ili ne, nogomet više nije sport veæ gospodarska grana i ako smo to i ignorirali dok smo bili izvan EU, sada to više ne smijemo.

MoĹľemo se tek praviti slijepi, Ĺľmiriti i okretati glavu na drugu stranu dok æe nas poput brzih vlakova pretjecati zemlje poput Srbije, BiH, Crne Gore, Makedonije…

Tradicija velikogorièkih nogometnih imena kroz protekle godine, trenutna razina nogometne škole i tek poznati potencijal u graĂ°enju novih uvjeta kroz dovršetak terena sa umjetnom travom daju nam dovoljno hrabrosti i drskosti da sami izraèunamo u koliko godina moĹľemo 1 uloĹľenu kunu utrostruèiti i da ta pretpostavka o povratu uloĹľenog novca ima peterostruko veæu vjerojatnost od bilo kakvih trenutnih pretpostavki ulaganja u gospodarstvu.

Pitanje je samo imamo li dovoljno drskosti i hrabrosti sami sebi priznati da æemo i dalje Ĺľmiriti i èekati „moĹľda se ipak dogodi samo od sebe“.