Pioniri Gorice prvoligaši

Još dugo æe mnogi preprièavati juèerašnji dan, a baš takve utakmice koje na kraju završavaju veseljem ostavljaju tragove povijesti u životnoj buduænosti. Sesvete je juèer postalo Velika Gorica barem na trenutak ili sate dok su trajale utakmice koje su odreðivale daljnju sudbinu èak èetiri momèadi pionira Gorice u daljnjem natjecanju.

Naime natjecanje u prvoj ligi pionira puni pet Ĺľupanijskih saveza sa dvije momèadi, pa tako unatoè prvom mjestu konaèan rasplet se dogaĂ°a u kvalifikacijama. Gorica je u takvoj raspodjeli dobila najjaèeg protivnika - prvaka ZNS-a momèad sesvetskog Radnika, a dodatne probleme trenerima Vidaku i Grliæu stvorile su èinjenice da se obje utakmice igraju u gostima i na umjetnoj travi koja je u ovom trenutku bila i velika domaæa prednost jer klinci Gorice na terenu koji je sporiji i na kojem lopta drugaèije odskaèe rijetko imaju priliku igrati.

Sve je juèer bilo upravo onako kako želimo, od atmosfere, zajedništva, navijanja, spoj djece, roditelja, trenera i klupskog vodstva koje je u znaèajnom broju popratilo ovu utakmicu stvorio je sliku kakvu svi zajedno godinama slikamo.

Prvi su na teren istrèali stariji pioniri Gorice, a unatoè vodstvu 1 : 0 i 2 : 1, na kraju su ipak morali èestitati svojim vršnjacima iz Sesveta. Druga utakmica mlaðim pionirima Gorice nudila je jedino opciju bilo kakve pobjede jer propozicije natjecanja su propisale da se u sluèaju istog broja bodova i jednake razlike pogodaka u dvije utakmice raèuna rezultat mlaðih pionira.

Gorica je u tijeku cijele utakmice kontrolirala igru ali i vrlo teško stvarala šansu za pogodak. Domaæi su znajuæi da im neodluèeno nosi plasman zgusnuli igru u sredini, a klinci Gorice su pak premalo tražili proboj po bokovima. U takvoj igri vrijeme je brzo prolazilo, da bi svega èetiri minute prije kraja Gorica pogotkom iz gužve pokrenula erupciju oduševljenja preko dvije stotine svojih navijaèa koji su doputovali posebnim autobusom koji je organizirao klub, te svojim osobnim prijevozom. Posljednjim suèevim zviždukom ispisana je povijest, a slavlje je potrajalo do kasnih noænih sati na velikogorièkom gradskom stadionu uvažavajuæi ipak èinjenicu da je slijedeæi dan bio radni.