Damir Milinoviæ više nije trener Gorice! To bi trebala biti kljuèna vijest za one koji su takvu vijest išèekivali. Sada veæ bivši trener Gorice je ostavku ponudio nakon juèerašnje utakmice, a IO je danas na svojoj sjednici ostavku i prihvatio.
Lako æe sad neki pametovati i dobacivati da je to trebalo uèiniti nakon Solina, odnosno HD-a kod kuæe, no tri poraza imala su niz objektivnih okolnosti u sudaèkim odlukama (izuzev Solina), a na štetu Gorice, s druge strane vrlo su svježe bile tada još nedavne dobre igre Gorice protiv Pomorca, Junaka, Imotskog i Intera u kupu.
Treba biti realan i priznati da je ipak trenera najlakše mijenjati, ali i da su neke pozicije u momèadi potvrdile svoje limite koji nisu bili na razini oèekivanja.
U klubu su se uvjerili u još nešto. Prije samo godinu i nekoliko mjeseci Gorica je bila prvoligaš. Vremena su bila jednako teška, no nitko nije htio ni blizu kluba, a kamoli da ponudi pomoæ. Danas, kad objektivno klub ima rezultatski problem, javilo se na stotine savjetnika i svi znaju rješenje problema, no nitko nije spreman podmetnuti vlastita leða. Gorica je stabilan klub, rezultatski problem postoji, no u sustavu natjecanja kakav je u Hrvatskoj mnogi nisu sigurni, bilo da se radi o I ili II HNL. Do juèer neki nisu mogli ni zamisliti Varteks odnosno Varaždin ili Karlovac u županijskim rangovima, ali ti klubovi igraju baš te rangove, neki ne mogu zamisliti Šibenik ili Zagreb u II HNL, no jedan veæ igra II HNL, a drugi æe realno tu ligu igrati veæ iduæe godine. U Velikoj Gorici se neæe prestati igrati nogomet ni u III HNL, iako to za grad velièine Gorice nije i ne smije biti opcija.
U klubu su oprezni, no panike nema. Svjesni situacije u kojoj se klub nalazi, kao i opasnosti koje æe vrebati na proljeæe sa svih strana traži se rješenje koje æe imati najviše izgleda za uspjehom. Nitko ne može dati jamstvo da æe svi potezi biti uspješni, no da æe se od svih izvuæi maksimum to je sigurno. Upravo u tom smjeru vode se i pregovori oko trenerskog imena koje bi trebalo donijeti odreðene garancije. No, uz trenera, vrlo su važne neke promjene u momèadi. Svi koraci su vezani, a poduzimaju se sa zajednièkim ciljem i vjerujemo da æe se nova imena ubrzo objaviti u javnosti.
Svi u Gorici æe se i dalje rado sjetiti Damira Milinoviæa. Iznimno korektna i karakterna osoba, kakvu velikogorièki sport dugo nije imao. Nažalost, moglo je sve biti mnogo bolje, da je bilo malo više sreæe na Poljudu i Žrnovnici ili manje sudaèkih pogrešaka u Šibeniku, te na nekim domaæim utakmicama. Danas bismo vjerojatno slavili trenera, igraèe i sanjali o naslovu prvaka. No, to su nijanse i detalji koji mnogo toga okreæu na drugu stranu, a u struci æe prokomentirati da je faktor nesreæe ove sezone bio iznimno velik. S druge strane, kvalitetne igre Gorice odvele su brojna kvalitetna igraèka imena iz kluba u inozemstvo. Sjetimo se Dvornekoviæa, Budimira, Periæa, Hajduka, Gegiæa, Božiæa, Peka, Mihalja, Pejiæa... Svi ti igraèi, a radi se o gotovo cijeloj momèadi, osim Pejiæa otišli su u inozemstvo ili u I HNL u tijeku 2011. godine. Prividno i rezultatski Gorica je veæ teško nadomještala taj gubitak u proljeæe 2012. godine kada je osvojeno mršavih 15 bodova, a produživanje bodovnog minusa unatoè odreðenom ojaèavanju momèadi nastavilo se i jesenas. Danas svi znaju da je odlaskom kljuènih imena momèad izgubila karakter i da je to teško vratiti preko noæi. Nije nemoguæe, no nije ni lako.
Svih tih èinjenica su itekako svjesni ljudi koji klub vode. Od one objektivne da okolni nižerangirani klubovi u prstenu imaju kvalitetnije proraèune od Gorice pa do toga da u klubu sigurno ima snage, volje, znanja i iskustva da se u koštac s problemom uhvati.
Vremena ima, a u klubu su svjesni da ga treba iskoristiti što bolje za donošenje kvalitetnih odluka za nastavak sezone.
Gorica TV