In Memoriam Dubravko Pavlièiæ (1967-2012)

U Å panjolskoj je u srijedu ujutro u 45. godini preminuo nekad proslavljeni hrvatski nogometaÅ¡ i naÅ¡ velikogorièan - Dubravko Pavlièiæ. Borbu s teÅ¡kom bolešæu izgubio je u bolnici u Elcheu u pet sati ujutro. Ispraæaj je predviðen za petak u Alicanteu.
Duga rudlava kosa, visoka figura, èvrsti gard, broj èetiri na dresu… U sjeæanjima æemo »zamrznuti« upravo takav kadar, toliko svojstven njegovoj dojmljivoj pojavi na terenu. Lakoæa pokreta kojom se znao »otresti« suparnièkog napadaèa, elegancija bijega s loptom od svojega do suparnièkog kaznenog prostora sekvence su koje æe pamtiti gledatelji i nogometni kibici. Obitelj i znanci pamtit æe ga kao brižnoga, osjeæajnog, plahog, ali istodobno i duhovitog i vrckavog oca, muža, sina, prijatelja… Obiteljsku æe sportsku tradiciju nastaviti i djeca: Dubravkova kæer, 11-godiÅ¡nja Tea, iznimno je darovita tenisaèica, dok su sinovi, 15-godiÅ¡nji Tin i Å¡est godina mlaði Luka, takoðer talentirani nogometaÅ¡i. Pavlièiæ je proÅ¡ao kroz sve omladinske selekcije nogometne Å¡kole Radnika iz Velike Gorice, a pod palicom Stjepana Kovaèiæa kao izlazni junior pristupio je Dinamu gdje je nastupao za juniorsku momèad, a potom, 1986. godine, debitirao u službenoj utakmici za »plave« u derbiju protiv Hajduka u Splitu. Dinamo je usred Poljuda slavio sa 4-0!
Dinamo je napustio potkraj 1989. godine u doba vladavine sportskoga direktora Velimira Zajeca i trenera Josipa Kužea. Preselio je u Rijeku gdje se zadržao èetiri godine, a potom uspješno igrao u Španjolskoj za Hercules Alicante (1994-'97.), Salamancu (1997-'99.) i Racing Ferrol (2000-'01.).
Za hrvatsku je reprezentaciju nastupio 22 puta. Debitirao je 8. srpnja 1992. na turneji po Australiji u dvoboju protiv domaæe reprezentacije koja je u Adelaideu svladala Hrvatsku s 3-1. Zadnji je nastup za »vatrene« upisao 12. lipnja 1997. na turniru u užnokorejskom Sendaiju u dvoboju protiv Turske, 1-1. Najsvjetliji su trenuci kariere, dakako, blistave izvedbe u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 1996. kao i sam nastup na Euru.
Pavlièiæ je, uz Zvonimira Bobana, bio jedini tadašnji Dinamov igraè u mladoj jugoslavenskoj reprezentaciji, koja je 1987. godine osvojila naslov svjetskog prvaka u Èileu. Taj su zlatni naraštaj nosili i Prosineèki, Šuker, Štimac, Jarni… Zlato su dohvatili pobjedom protiv SR Njemaèke u finalu boljim izvoðenjem 11-eraca. Pavlièiæ je otvorio seriju, prvi je izvodio udarac i - pogodio. Tadašnjeg je izbornika Mirka Joziæa spominjao kao jednoga od najdražih i najboljih trenera u karijeri. No, na prvo je mjesto uvijek izdvajao Josipa Skoblara.